Topcidersko grmi
Jug se ori od baklji gori, svaki Grobar svoj Partizan voli......Sve
je sranje, liga vise manje, zna se prvak jebali smo znanje
aaaaaaaa.......
Topcidersko gori Kezmanu levica, izgore Humska dok propada Zvezda
pice za pornice, banku za Dusanku Dzaja nek' propadne nije neka
steta 2x
Partizan razbija sve zivo ali je derbi na kom bih uziv'o Partizan
se voli bodri ga svak ja te volim semafor se rusi nije vise jak.....
Topcidersko grmi 2x
1945. godine, kada je i formiran
klub, dosle su i prve Partizanove pristalice. U pocetku nije bilo
nikakve organizacije navijaca. Navijaci Partizana, nisu imali
svoje ime.
Prve navijacke grupe su se formirale pocetkom 50-ih. Momci sa
Cukarice, Rakovice, Senjaka, i Topcidera okupljali su se na
severnoj tribini stadiona JNA, a ostali deo navijaca na juznoj
tribini.
Prvi navijacki rekviziti su bili pretezno zvona, i cegrtaljke.
Navijalo se samo gromoglasnim bodrenjem i prozivanjem protivnika
i sudija.
Stariji navijaci legendu "Vernog Juga" vezuju za 1965.
ili 1966. godinu.
Osma decenija donosi i prve "prave" rekvizite kao sto
su salovi i transparenti, kada se stvaraju i prve navijacke himne.
1975. godine Grobari su dobili i prve potvrde svoje odlicne
organizacije u brojnim gostovanjima u vecim gradovima SFRJ.
Osamdesetih godina se pojavljuju elementi danasnjih Grobara, tj.
mali navijacki ratovi, posebno na gostovanjima. Svaka utakmica je
bila, kao sto je i danas, dokazivanje. Cesto je dolazilo do
sukoba medju navijacima, do borbe "prsa u prsa" "do
poslednje kapi krvi" prateci moto "Do groba uz Partizan".
Generacija devedesetih, otvorenog grada krece stazama svojih
predhodnika, ali im raspad zemlje daje manju mogucnost da se
pokazu i dokazu na delu. Sredinom i krajem decenije, Grobari opet
pokazuju celom svetu da su najbolji i najverniji navijace.